Konzularni dužnosnici imaju na svojemu konzularnom području u državi primateljici slobodu općenja s vlastitim državljanima i do njih dolaziti, kao i obratno.
Ako je neki strani građanin uhićen, zatvoren, stavljen u pritvor ili zadržan na bilo koji drugi način, nadležno tijelo će na njegov zahtjev bez odlaganja o tome obavijestiti nadležni konzularni ured njegove zemlje. Konzularni dužnosnici imaju pravo takvu osobu posjećivati, s njome razgovarati i s njom se dopisivati. Oni imaju pravo poduzimati sve potrebno za pravno zastupanje svojih građana. To se isto odnosi kada je ta osoba na izdržavanju kazne.
10. Povlastice i imuniteti konzularnih dužnosnika
Bečka konvencija iz 1963. donijela je neke zajedničke minimalne propise, ali države mogu na uzajamnoj osnovi putem dvostranih konzularnih sporazuma ugovoriti i veći obujam njihove zaštite.
Država primateljice prema Bečkoj konvenciji iz 1963. ima općenitu obvezu postupanja s konzularnim dužnosnicima s dužnim poštovanjem, te obvezu poduzimanja svih odgovarajućih mjera radi sprječavanja svakoga napada na njihovu osobu, slobodu i dostojanstvo.
Konzularni dužnosnici i konzularni djelatnici ne podliježu kaznenoj nadležnosti sudskih i upravnih tijela države primateljice „za djeca izvršena u obavljanju konzularnih funkcija“. To se odnosi i na počasne konzule.
Ali za sva ostala djela, konzularni je dužnosnik uz izvjesna ograničenja kazneno odgovoran u državi primateljici. On se može uhititi ili pritvoriti samo u slučaju počinjena teškoga kaznenog djela, i to samo u provođenju odluke nadležne sudbene vlasti. U tome slučaju postupak protiv njega mora se pokrenuti u najkraćem roku.
Osim u slučajevima optužbi za teška kaznena djela, konzularni dužnosnik može biti zatvoren ili podvrgnut bilo kojem drugom obliku ograničenja slobode jedino u izvršenju pravomoćne sudske odluke. Ako se u takvim slučajevima pokrene kazneni postupak protiv konzularnoga dužnosnika, on se mora pojaviti pred nadležnim tijelima. Ali se postupak prema njemu mora voditi s dužnim poštovanjem njegova službenog položaja, i osim u slučaju teških kaznenih djela, na način da bi se on što je moguće manje ometao u obavljanju konzularnih funkcija.
Osim za djela izvršena u obavljanju konzularnih funkcija glede kojih uživa imunitet, sva gornja ograničenja ne odnose na počasnog konzula. To je stoga što je on u većini slučajevima državljanin države primateljice.
U slučaju uhićenja ili pritvaranju člana konzularnoga osoblja (konzularni dužnosnici i drugi djelatnici u konzularnom uredu) ili pokretanja kaznenoga postupka protiv njega, država primateljica dužna je to odmah notificirati šefu konzularnoga ureda. Ako je on sam pogođen takvom mjerom, država primateljica upućuje diplomatskim putem nofitifikaciju državi šiljateljici. Dužnost notifikacije odnosi se i na uhićenje te pokretanje kaznenoga postupka i protiv počasnoga konzularnog dužnosnika.
Konzularni dužnosnici i konzularni djelatnici (službenici), uključujući počasne konzularne dužnosnike, izuzeti su i od nadležnosti građanskih sudskih, te upravnih tijela za djela izvršena u obavljanju konzularnih funkcija. To izuzeće ne odnosi se u slučaju građanske tužbe pokrenute na temelju ugovora što ga je konzularni dužnosnik ili djelatnik sklopio u vlastitom svojstvu (ne kao opunomoćenik države šiljateljice), te u slučaju kada treća osoba podnese građansku tužbu za naknadu štete nastalu prometnom nesrećom koju je u državi primateljici prouzročilo neko vozilo, brod ili zrakoplov konzularnoga ureda.
Članovi konzularnoga ureda mogu biti pozvani da svjedoče u sudskom i upravnom postupku. Oni nisu dužni svjedočiti o činjenicama koje se odnose na obavljanje njihovih funkcija i nisu dužni pokazati dokumente i službeno dopisivanje koji se na to odnose. To se odnosi i na počasne konzularne dužnosnike. Ali konzularni dužnosnici po zvanju mogu odbiti svjedočiti i o drugim činjenicama i zbog toga se protiv njih ne smije upotrijebiti nikakva prisilna mjera ili druga sankcija. Ostali konzularni djelatnici kao i počasni konzularni dužnosnici ne smiju odbiti svjedočenje o činjenicama koje se ne odnose na obavljanje njihovih funkcija.
Država šiljateljica može se u pogledu bilo kojega člana konzularnog ureda odreći povlastica i imuniteta glede kaznene, građanske ili upravne sudbenosti. Ali to odricanje mora biti izričito i pismeno izraženo.
Ako sam konzularni dužnosnik ili konzularni djelatnik pokrene postupak o nekom pitanju u kojemu bi inače uživao imunitet, on se na taj imunitet više ne može pozvati glede bilo kojega protuzahtjeva izravno vezanoga uz glavni zahtjev. Ali odricanje od imuniteta u građanskom ili upravnom postupku ne uključuje i odricanje od imuniteta glede mjera izvršenja presude, za što je potrebno posebno odricanje.
Članovi konzularnoga ureda dužni su ispunjavati sve obveze koje predviđaju zakoni i propisi države primateljice o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu trećima u pogledu upotrebe vozila, brodova i zrakoplova.
Konzularni dužnosnici po zvanju ne smiju u državi primateljici obavljati nikakvu profesionalnu ili trgovačku djelatnost u svrhu stjecanja osobne zarade. To se ograničenje ne odnosi na konzularne djelatnike i poslužno osoblje, te na članove njihovih obitelji, ali im se glede takvih djelatnosti ne priznaju nikakve povlastice i imuniteti.
Fiskalna izuzeća, izuzeća od carina i carinskog pregleda, nasljeđivanja i od osobnih davanja ne uživaju počasni konzularni dužnosnici. Prema Bečkoj konvenciji iz 1963. članovi obitelji počasnih konzularnih dužnosnika ne uživaju nikakve olakšice, povlastice i imunitete.
eto nadam se da sam nekome pomogla
Prijava
Molimo Vas da se registrirate da biste imali pristup svim dijelovima foruma.
Registracija
Ukoliko ste korisnik Facebooka,automatska registracija Ovdje
