Kraj Interneta kao najliberalnijeg medija?

Utjecaj elektroni?kih medija (radio, televizija, Internet) na društvo ogroman je, a sve je brži tehnološki napredak i digitalizacija u audiovizualnom podru?ju, pa stoga ne ?udi potreba zakonodavca da novim Zakonom o elektroni?kim medijima uredi na?in i uvjete njihovog rada.

 

Novi Zakon o elektroni?kim medijima koji je stupio na snagu 29.12.2009., uskla?en je s Direktivom 2007/65/EZ o audiovizualnim medijskim uslugama, Direktivom 98/84/EZ o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu i usluga koje pružaju uvjetovani pristup i Direktivom 206/114/EZ o zavaravaju?em i usporednom oglašavanju.

Zakonom se ure?uju prava, obveze i odgovornosti pravnih i fizi?kih osoba koje obavljaju djelatnost pružanja audio i audiovizualnih medijskih usluga i usluga elektroni?kih publikacija putem elektroni?kih komunikacijskih mreža, te interes Republike Hrvatske u podru?ju elektroni?kih medija.

Stru?ni pojmovi korišteni u Zakonu definirani su u ?lanku 2., dok pojmovi koji eventualno nisu navedeni, imaju zna?enje utvr?eno Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravimaZakonom o koncesijama i Zakonom o elektroni?kim komunikacijama.

Djelatnost objavljivanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga, kao i elektroni?kih publikacija u Republici Hrvatskoj može obavljati pružatelj medijskih usluga (fizi?ka ili pravna osoba) koji je upisan u sudski ili drugi registar te ima sjedište tvrtke i uredništva u Republici Hrvatskoj (?lanak 5.). ?lankom 6. propisani su i slu?ajevi kada se i za pružatelje audiovizualnih medijskih usluga koji djeluju u državama ?lanicama EU ili tre?im zemljama predmnijeva da potpadaju pod jurisdikciju Republike Hrvatske, nadležnost njezinih tijela i primjenu njezinih propisa.

Pri obavljanju medijskih djelatnosti ponajprije su zašti?ene temeljne vrijednosti propisane Ustavom kao što je sloboda izražavanja i zabrana cenzure. Definira se program od državnog interesa, ?ime se poti?e pružatelje audiovizualnih medijskih usluga da objavljuju sadržaje radi postizanja ciljeva i vrijednosti koji su važni za javno informiranje i obaviještenost svih gra?ana Republike Hrvatske.

Osobito se pri tome treba voditi ra?una o zaštiti hrvatskog jezika, o?uvanju nacionalnog i kulturnog identiteta, zaštiti djece i mladeži, osoba s invaliditetom i posebnim potrebama, poticanju kulturnog stvaralaštva, razvoju obrazovanja, znanosti, umjetnosti i sporta, zaštiti prirode, okoliša i ljudskog zdravlja, te poticanju medijske pismenosti (?lanak 9.).

Programska osnova op?eg televizijskog ili radijskoga programskog kanala mora sadržavati programsku shemu u kojoj se program razvrstava po skupinama, predvi?a se kvantitativni omjer izme?u tih skupina, opseg vlastitih (minimalno 20-30%) sadržaja i udio hrvatskog audio i audiovizualnih djela, maksimalni opseg oglasnih sadržaja kao i vrijeme objavljivanja tih sadržaja. Takva programska osnova objavljuje se na stranicama Vije?a za elektroni?ke medije (?lanak 23.).

Novim Zakonom detaljno je ure?en na?in, koli?ina i sadržaj oglašavanja.

Tako je zabranjeno:

- usporedno oglašavanje, osim pod pretpostavkama navedenim u Zakonu o nedopuštenom oglašavanju

- oglašavanje i teletrgovina oružja, streljiva i pirotehni?kih sredstava, duhana i duhanskih proizvoda te droge

- oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pi?a, osim ako Zakonom o hrani nije druk?ije odre?eno

- oglašavanje lijekova ukoliko nije uskla?eno s odredbama Zakona o lijekovima i Zakona o medicinskim proizvodima.

Naro?ito se zabranjuje sponzoriranje vijesti i informativnog programa (?lanak 17. stavak 4.), a politi?ke stranke ne smiju biti sponzori programa osim u vrijeme izborne promidžbe. Jedna od zanimljivijih odredaba za korisnike audiovizualnih medija jest ograni?enje trajanja reklama, koje unutar jednog sata ne smiju prije?i 12 minuta (?lanak 32.).

Prvi puta ure?ena je i mogu?nost pružanja novih usluga kao što su audiovizualne medijske usluge na zahtjev (tj. nelinearna audiovizualna medijska usluga), te korištenje svih dostupnih platformi distribucije (zemaljske, satelitske, kabelske i internetske) po osnovi dobivanja koncesije odnosno odobrenja. Dakle, reguliran je rad npr. MaxTV-a, Iskon IPTV-a, OptiTV-a i sli?nih davatelja usluga. Ove se usluge moraju obavljati uz poštivanje odredbi o zaštiti maloljetnika i promicanju europskih djela.

Zbog sve ve?e zastupljenosti u državama EU, uvodi se neprofitna televizija i/ili radio kao komunalna televizija i/ili radio, koje kao nakladnici mogu osnovati obrazovne ustanove, studentske udruge, školske udruge, udruge gra?ana i nevladine udruge s pravnom osobnoš?u, s namjerom zadovoljavanja informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stru?nih, umjetni?kih, kulturnih i drugih potreba javnosti (?lanak 48. i 49.).

Pored op?eg programskog kanala, uvodi se specijalizirani programski kanal koji mora sadržavati programsku shemu kojom se odre?uje vrsta programa, od kojih preko 70% moraju biti istovrsni programi (?lanak 23.).

Odredba koja je možda izazvala najviše negodovanja u javnosti ti?e se uvjeta pod kojima pravne i fizi?ke osobe mogu objavljivati elektroni?ke publikacije, uredni?ki oblikovane internetske stranice i/ili portale koji sadrže elektroni?ke ina?ice tiska i/ili informacije iz medija. Iako zakonodavac opravdava ove odredbe željom da se pridonese ve?oj odgovornosti za objavljene sadržaje, mnogi smatraju da se radi o pokušaju kontrole najliberalnijeg medija današnjice – Interneta (?lanak 80.).

Zbog zaštite pluralizma i raznovrsnosti elektroni?kih medija, osigurava se javnost i transparentnost vlasništva. Ograni?enje vlasništva ima za cilj i zaštitu od stvaranja nedopuštenih koncentracija u podru?ju elektroni?kih medija, kao i zaštitu konkurencije koncesionara (?lanak 53 – 55. Zakona).

Pružateljima audiovizualne djelatnosti nalažu se odre?eni tehni?ki, prostorni, financijski i kadrovski, te posebice programski uvjeti koje moraju ispunjavati kako bi dobili ili zadržali koncesiju (?lanak 22.). I sam postupak davanja koncesije,koji provodi Vije?e za elektroni?ke medije, detaljno je ure?en (?lanak 73.) ?ime se želi smanjiti prostor manipulacije kod dodjele koncesije.

Za kršitelje zakona predvi?ena je kazna od 10.000 do 1.000.000 kuna.

Pripremila: Danijela Damjanovi?, mag. iur.

 

 

Preneseno sa Ius-Info.