Zabranjeni trg

Predsjedni?ka inauguracija na mjestu gdje je po legendi užarenom krunom okrunjen veliki hrvatski borac za pravdu dodatno obvezuje trg vratiti gradu i gra?anima,
a to onda svakako uklju?uje i pravo na prosvjed pred ustanovama predstavni?ke demokracije.....

Tre?i predsjednik Republike od neovisnosti Ivo Josipovi? ujedno je i tre?i predsjednik koji ?e prisegnuti na javnom prostoru zagreba?koga Trga svetog Marka, koji je ve? stolje?ima politi?ko središte Hrvatske. U tamošnjoj su crkvi sv. Marka prisezali gradski suci, zastupnici i banovi. U zgradi Sabora prisegnuo je i prvi predsjednik prve hrvatske republike Vladimir Nazor, a prvi koji je predsjedni?ku zakletvu položio na samome javnom prostoru trga bio je prvi predsjednik neovisne Hrvatske Franjo Tu?man s kojim je takva tradicija inauguracija i zapo?ela.

?injenica da je Markov trg stolje?ima stvarno i simboli?ko središte hrvatske demokracije dodatno je odredila aktualni karakter prostora na kojemu je u 21. stolje?u na snazi zabrana svakog demonstriranja.

Odluku o zabrani donijela je Vlada Ive Sanadera 2004. godine te su od tada svi pokušaji prosvjeda na trgu sprije?eni. Od tada je trg poslužio tek kao pozornica govoru bivšeg ameri?koga predsjednika Georgea W. Busha te za jednokratnu opernu izvedbu. Te iznimke potvr?uju tezu da su navodni sigurnosni razlozi zabrane tek puka izlika. Jasno je da je antidemokratska zabrana mirnoga demonstriranja  na trgu motivirana isklju?ivo spre?avanjem prosvjeda pred nosom Vlade i Sabora. Unato? tome formalna zabrana nije na primjer sprije?ila incident kada se 2008. godine neki prosvjednik autom doslovno zaletio u vrata saborske zgrade.

Svojevremena nastojanja gra?anske inicijative ''Matija Gubec'' da se takva zabrana ukine nisu naišla na odjek, pa odluka za posljedicu ima da se danas na  trgu ne odvija nijedna manifestacija niti se one poti?u. Tako taj drugi najstariji zagreba?ki trg umjesto živosti i optimizma sada zra?i represijom.

Za razliku od danas, Markov je trg je kroz prošlost bio mjesto intenzivne interakcije. Upravo se tamo od 1256. godine održavao i Markov sajam. Zlatna bula Bele IV. striktno navodi da se sajam odnosno ''sve?ani trg održava dva dana u tjednu, to jest u ponedjeljak i ?etvrtak, i da je osim toga svakoga dana trg svakidašnji''.

Uz crkvu koja je krajem 19. stolje?a jedva spašena od rušenja, arhitekturom samoga trga dominiraju dvostoljetna banska pala?a i zgrada parlamenta. Sabor je izgra?en kao vladina pala?a nakon prvoga arhitektonskog javnog natje?aja u Zagrebu, a na trgu je novcem koji je Kristofor Stankovi? dobio na lutriji u Be?u izgra?eno i prvo zagreba?ko kazalište na mjestu kojega je danas Gradska vije?nica.

Unato? stoljetnoj tradiciji lokacije mo?i, ?injenica da je Gornji grad politi?ko središte zemlje tek je u novije vrijeme bitnije utjecala na karakter same plohe trga. Znatni dio dvadesetoga stolje?a trg je doslovno bio parkiralište za potrebe tamošnjih institucija. Prvi službeni vladin automobil koji se nazivao ''zemaljskim'', parkiran je pred banskom pala?om od 1912. godine. Bio je marke Austro-Daimler i koštao je otprilike kao dvokatnica u Zagrebu, a kupiti ga je dao ban Slavko Cuvaj.

Baš ?e taj Cuvajev auto biti poprište i prvoga politi?kog atentata u modernoj hrvatskoj  povijesti kada je na bana u Mesni?koj ulici pucao i promašio Luka Juki?. Taj ?e ?in imati i kratkoro?ne posljedice na vladin vozni park budu?i da je dotadašnji ''upravlja?'', kako se nazivalo službenoga voza?a i kojega je Vlada jedva našla, nakon atentata dao ostavku ne žele?i nositi glavu u torbi. Lokacija atentata ubrzo ?e postati i sam Markov trg na kojem je iste godine navodno još jednom neuspješno pucano na Cuvaja, a navodni atentator Stjepan Planinšak na licu mjesta izvršio je samoubojstvo. Prvi uspjeli atentat dogodio se ve? idu?e 1913. godine kada je atentator Stjepan Doj?i? u Markovoj crkvi ubio bana Ivana Skerlecza. Tom je prilikom sama crkva bila deskarirana pa ju je trebalo ponovo posvetiti. Zadnji i neuspješni politi?ki atentat na trgu bilo je raketiranje Banskih dvora 1991. godine od strane JNA.

Doga?aj s najve?im smrtnim ishodom koji se dogodio na Markovom trgu do danas su ostale ''Srpanjske žrtve'' iz 1845. godine. S prozora ku?e ma?arona Tadije Feri?a na uglu Markova trga i Mleta?ke ulice oglasio se prvi hitac koji je potaknuo pokolj tijekom demonstracija na kojima su se sukobili ma?aroni i simpatizeri Narodne stranke, a na potonje je pucala vojska. Ubijeno je petnaest osoba.

Obnova Markove crkve završena je prošle godine, a sam je trg obnovljen 2006. godine, no bez javnoga natje?aja. Praksa da se za neke važnije gradske javne prostore ne raspisuju javni natje?aji rezultira uglavnom neostvarenim potencijalima i umanjenom kvalitetom prostora. Primjerice, na trgu koji je izme?u ostaloga i središte turisti?koga interesa, ne postoje ni klupe. Obnova nije tematizirala ni pitanje spomenika koji je  stolje?ima stajao ispred crkve- pred južnim je portalom isprva stajao stup srama, a po?etkom 18. stolje?a postavljen je barokni  stup s Marijinim likom koji je zbog trošnosti uklonjen 1869. godine.

Trg je kroz povijest samo jednom mijenjao ime. Nakon atentata u beogradskoj skupštini imenovan je u ?ast Stjepana Radi?a, a povijesno ime vra?eno mu je 1990. godine.

''Za razliku od proto?nosti i prolaznosti ulica, trgovi ozna?uju mjesto zadržavanja i trajanja'', kako bi rekao Radovan Ivan?evi?. Hrvatsko kaskanje za demokratskim standardima nažalost ograni?ava pravo na grad pa danas u slu?aju Markova trga svako zadržavanje ve? godinama isklju?uje pravo na mirni prosvjed.

Obzirom na svoju ulogu kao pozornica za polaganje prisege predsjednika Republike, trg bi upravo u tome smislu trebao biti potpuno u službi javnosti. Inauguracija na mjestu gdje je po legendi užarenom krunom u velja?i 1573. godine okrunjen veliki hrvatski borac za pravdu Matija Gubec na neki na?in dodatno obvezuje trg vratiti gradu i gra?anima, a to onda svakako uklju?uje i pravo na prosvjed pred ustanovama predstavni?ke demokracije.

 

 

Više na : http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/zabranjeni-trg