Ukidaju se i školarine, a uvode upisnine koje ne smiju biti više od 3200 kuna, odnosno 60 posto prosječne plaće u državi........

Fakulteti se mogu pozdraviti sa školarinama, a profesori s ocjenama koje su desetljećima davali studentima. Radikalne promjene ponuđene u tri reformska zakona upravo izašla iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa u javnu raspravu, predviđaju ukidanje školarina na svim razinama studija, uključujući poslijediplomske, te brojčanih ocjena.

Predavačima će vjerojatno trebati neko vrijeme da se priviknu na nove ocjene: A, B, C, D, E, F i FX, pri čemu je početna izvanredna, a zadnja jednaka sadašnjoj jedinici. U Ministarstvu objašnjavaju da je riječ o promjeni reguliranoj europskim pravilima, a radi lakše usporedbe studenata. Umjesto školarina, fakulteti ubuduće mogu računati isključivo na zakonom dopuštene takse, odnosno administrativne pristojbe ili upisnine. One, međutim, ne smiju biti veće od 60 posto prosječne plaće u državi.

Drugim riječima, od studenata klasične harmonike na Sveučilištu u Puli više se neće moći ubirati godišnja školarina od 18 tisuća kuna, već samo upisnina, ne viša od 3200 kuna. Da se upisnina počne primjenjivati ovoga trenutka, studentu klasične harmonike u džepu bi ostalo 14.800 kuna. Ostalim studentima, u slučaju da se svi fakulteti sada odluče za najviši mogući zakonom predviđeni iznos od 60 posto prosječne plaće, u džepu bi ostalo najmanje 2300 kuna. Pod uvjetom da plaćaju najnižu školarinu u državi od 5500 kuna. Donošenje paketa zakona koji reguliraju sustav visokog obrazovanja i znanosti - težak oko četiri milijarde kuna na godinu - očekuje se do kraja godine, a primjena od početka nove akademske godine. Budu li zakoni prihvaćeni, ostat će zabilježeni po prvom ograničenju iznosa za školarine koje država zadaje autonomnim sveučilištima. Ono što je godinama bolo u oči studente, a otkad sama snosi troškove školarina za prvu godinu preddiplomskih studija - i državu, jest činjenica da svaki fakultet samostalno određuje iznos školarina. Osim što isti studij ima različitu cijenu u Zagrebu i Rijeci nejasno je prema kojim su izračunima te cijene izvedene.

Primjerice, zašto studij morskog ribarstva u Splitu košta 10 tisuća kuna, koliko i studij kemije u istome gradu. Ili, zašto zagrebački Medicinski fakultet traži 51.240 kuna za integrirani preddiplomski i diplomski studij medicine na engleskom jeziku, a splitski 15 tisuća kuna za integrirani prediplomski i diplomski dentalne medicine?
Cijene poslijediplomskih studija, koje se zakonom planiraju ograničiti na maksimalnu prosječnu plaću u državi, danas su redom iznad 10 tisuća kuna. Prema novome će, dakle, biti barem upola niže, odnosno ne više od 5300 kuna.

Dio fakulteta pritom, upozoravaju u Ministarstvu, ima sasvim solidne vlastite prihode. Primjer jednoga ekonomskog fakulteta, koji iz državnog proračuna dobiva više od 20 milijuna kuna, pokazuje da fakultet ima gotovo isti iznos vlastitih prihoda, a od studenata ubire još četiri milijuna kuna. Drugi, također ekonomski fakultet, ima vlastite prihode dva milijuna kuna više od onih koje dobiva od države, a na školarinama dobiva još 4,6 milijuna kuna, odnosno oko 20 posto ukupnih prihoda. Takve fakultete u krugovima ministarstva nazivaju - »deračima«. Za razliku od njih, ima »fakulteta-stručnjaka«, koji zarađuju na osnovu svoje struke. Primjerice, jedan građevinski fakultet ostvario je 47 milijuna kuna vlastitih prihoda, a od školarina tek oko 650 tisuća kuna, odnosno jedan posto ukupnih sredstava s kojima raspolaže.

U prijedlozima zakona o sveučilištu, visokom obrazovanju i znanosti niz je novosti, a jedna s kojom će se teže složiti sveučilišta su - izjednačavanje stručnih i sveučilišnih preddiplomskih studija. Od iduće godine posve bi isti status imao student upisan na Tehničko veleučilište i onaj na Prometnom fakultetu, jer bi oba nakon tri godine mogla nastaviti diplomski studij. Zakonom se vraća i prije sedam godina ukinut magistarski studij, odnosno akademski naziv - magistar struke, a ukida se praksa vanjske suradnje unutar jednog sveučilišta.

Instituti će morati imati i vlastite prihode

Instituti će se u buduće dijeliti na državne i nacionalne, pri čemu će nacionalni morati ostvarivati 20 posto vlastitih prihoda, a državni 40 posto (ostatak će im davati država). Ako to ne uspiju, imaju dvije mogućnosti: pripojiti se matičnom sveučilištu (odnosno fakultetu) ili pripojiti se drugom institutu, bilo nacionalnom, bilo državnom. Cilj je, kako navode u Ministarstvu, prisiliti ih na usmjeravanje prema gospodarstvu.

Attachments:

File	File size
Zakon o sveučilištu	191 Kb
Zakon o visokom obrazovanju	282 Kb
Zakon o znanosti	216 Kb